Nezapaženo priznanje

Pripovjedač: Jefferson (on/on/njegov), 27 godina, Kalifornija

"Priča koja mi se ističe u mom iskustvu u STEM-u bilo je vrijeme kada sam dobio počasno priznanje za projekt znanstvenog sajma za koji sam smatrao da nemam pravo dobiti počasno priznanje.

Mjesto i vrijeme je bila proljetna četvrt moje godine 6. razreda. Bilo je to uobičajeno godišnje doba za naš školski sajam znanosti i nisam imao pojma što želim učiniti za svoj projekt znanstvenog sajma. Pokušao sam razmišljati o mnogo različitih mogućih projekata za nastavak, ali nisam mogao zaključiti o jednom određenom. Došao sam svom učitelju prirodoslovlja u 6. razred, gospodinu Frankiewichu, prilično uznemiren zbog situacije. Gospodin Frankiewich podijelio je sa mnom knjigu projekata sajmova znanosti i rekao mi da odaberem onaj koji mi se sviđa. Bio sam dijete oduvijek fasciniran aerodinamikom, letom i stvarima koje su se mogle pokretati. Stoga sam se iz ove knjige odlučio za projekt u kojem sam morao stvoriti razne samohodne objekte koji bi mogli putovati kroz zrak, a zatim usporedio njihovu prosječnu udaljenost leta jedan s drugim. Projekt je iskreno bio jako zabavan! Jedini problem koji sam imao je to što smo to radili kao partneri, ali moj partner je oklijevao raditi bilo kakav posao. Stvorio sam eksperimentalne objekte, zabilježio rezultate, postavio hipoteze i izveo zaključke. Na kraju, jedino što sam tražio od svog partnera bilo je da sve to ispiše i stavi na naš plakat, budući da nisam imao pristup računalu koje bi mi to omogućilo. Na kraju, ni to nije uspio.

Kad je došao dan projekta znanstvenog sajma, jedino što nam je preostalo je fotokopirati moje rukom napisane bilješke i zapažanja i zalijepiti ih na moju projektnu ploču znanstvenog sajma. Mislio sam da je to u tom trenutku besmislen zadatak. Nisam mislio da naš projekt izgleda ni približno dovoljno prezentabilno i činio se glupim. Ipak sam projekt izbacio. Sljedeći dan sam otišao pogledati kako je moj projekt ocijenjen i vidio da je dobio počasno priznanje! Mislio sam da je to nezasluženo, ali onda sam shvatio da je jedan od sudaca gospodin Frankiewich. Gospodin Frankiewich podržao je moj projekt počasnim priznanjem jer je, unatoč estetskim nedostacima, znao koliko sam truda uložio u njega. Došao sam k njemu nakon škole da pitam za njegova razmišljanja o objektima koje bih mogao stvoriti da budu dio projekta, razgovarao sam s njim o svojim hipotezama i zaključcima, a znao je i za moju borbu da natjeram partnera da doprinese projektu za dio za koji nisam imao resurse za koji bih mogao doprinijeti.

Tog dana sam shvatio da se trud unutar sebe isplati. Čak i kada se osjećate kao da ste neuspješni jer nemate stvari baš kako treba, drugi će prepoznati vaš trud i vašu upornost te će vas zbog toga počastiti. Čak i kada se osjećate kao da ne zaslužujete biti počašćeni."

Jefferson 2

Nisam mislio da naš projekt izgleda ni približno dovoljno prezentabilan i činio se glupim. Ipak sam projekt izbacio.